Današnji Menu: Kruh, mlijeko i tucet umjetnosti.

Kada trebamo osnovne namirnice za život njih znamo gdje ih kupiti. A kako nahraniti dušu s novitetima iz slikarskog i art miljea? Gdje naći ili povremeno upoznati „one s druge strane platna“ ,tj. stvaratelje cijele priče koja nas uvodi u druge svjetove kao kroz magične prozore – umjetnike?

To biste mogli (svakako provjereno) u Galerijama AMT Kopjar koje se zadnjih godina Don Quihot-ovski bore protiv nastale recesije.  Kriza prvo pokušava uzeti nadogradnju duha, a u tu kategoriju umjetnost svakako spada. Da li je to Sizifovski posao? Je,naravno. Kažu da je umjetnost hrana za dušu ali da se u ovo vrijeme krize malo tko može opustiti i „nahraniti“ dozom duhovnosti kakvu pruža umjetnost jer nema sigurnost u običnim stvarima – to je realnost. Manjak financija uzeo je danak u kulturi. Ubrzani ritam življenja i nervozno bilo gradske žile kucavice, a na kraju i slaba ponuda na našoj sceni pridonose općem rasulu i preusmjeravanju pažnje na niže oblike zadovoljavanja kroz prolazne stvari ili općoj nezainteresiranosti šire mase za umjetnička dostignuća današnjice. A i mnogi su se prestali boriti za kupce, jer je to postalo preteško. Ali mi smo i dalje tu, promijenili smo taktiku, želimo Vas kod nas s ili bez novca - jer nam trebaju kritičari, kritična masa koja voli art te će uz to doći i kupci. Zapravo nama nije važno „nekomu nešto prodati“ – nama je važno širiti ljubav prema umjetnosti. Znamo - Ljudi nemaju vremena niti novca za umjetnost - ne rijetko to čujemo, gotovo toliko često kao i prepričavanje sapunica po tramvajima, vremenskoj prognozi i „strujama koje su preskupe“….Bliža je zapravo istina da smo spremni samo malo manje novaca izdvojiti. Ali mi ćemo se usuditi razuvjeriti vas. Naši fizički želudci znaju biti agresivni i uvijek sebi daju prednost. Svakako to stoji. Ali zašto ne bismo recimo potrudili se naći nešto kvalitetno i lijepo voljenoj osobi…Ili sebi….to ne mora biti veliko, neka sitnica a da je vrijednost. 

Umjetnost je trajna vrijednost. No, razmislimo, ako si možemo priuštiti punjeni krumpir u Tkalči, ili kavu na gradskoj špici, svakako si možemo pružiti i luksuz transurfinga po prostranstvu realiziranih i nerealiziranih varijanti stvarnosti u jednoj od naših galerija…i to čak besplatno. Galerija tome služi – da nudi mogućnost uživanja (gledanja) u umjetnosti a da pri tome nismo dužni nikome polagati račune. Možda vas zbunjujemo uvrnutim riječima ali mi zapravo govorimo o primarnoj čovjekovoj potrebi – da živi i diše u bojama – da bude sretan i ispunjen – i da upravo to mi nastojimo pružiti. Čovjeka možda samo umjetnost može ispuniti nadahnućem za ostale aktivnosti i mnoga druga lijepa djela. Ne govorimo samo o standardnoj umjetnosti kroz poznate medije…za nas Umjetnost je i samo Življenje. Lennon je rekao da je u svima nama i jedan mali Hitler, i jedan mali Isus…i Da Vinci dakako…i samo je stvar odluke kojem ćemo više dati da se izrazi. I ako čovjek uspije dati prednost više dobroj strani, svakakva čuda iz njega mogu proizaći. Vratimo se mi na tucet umjetnosti. Sem toga, čak se ne morate ni trsiti ići negdje daleko po tu dozu. Niti se prisiljavati ulaziti u napuštene tvornice kao što je tendencija novijih umjetničkih institucija da rade svoje manifestacije ili utvrde na pučinama periferije. Do naših vrata vas noge same nose ako često pohodite plac Dolac…pa uz kruh i mlijeko, i pokoji odličan komad povrća neka vam oči zapnu i na izlogu naše male riznice. Dakle, tu u samom centru Zagreba, u središtu svih povijesnih/kulturnih i inih događanja, nalaze se naše „male tvornice osmjeha“. Ukoliko ste čitali ponešto „o nama“ na virtualnim mjestima internetskih bespuća zasigurno već znate…npr. to da naša lijepa šarmantna i ponosna dama galerija „Harmica“ ima i svog mlađeg prkositog brata galeriju „Kopjar“. I da su, iako fizički odvojeni ali, duhovno i emocionalno – nerazdvojni. Kad smo već kod prkosa napomenut moramo da je „vrući krumpir“ uvijek u rukama galerije „Kopjar“. Iz nekog razloga on je uvijek na meti modernog urbanog Zagrebačkog života. Umjetnost koju pruža govori sama za sebe. I uvijek svojim imidžem i kvalitetnim sadržajem nastoji biti ispred vremena. Jer dok „Harmica“ pije čaj u popodnevnim satima mislima u romantizmu svojih snova i Zagrebačke prošlosti mrseći lokne na svojoj kosi, „Kopjar“ očijuka s budućnosti i smišlja aktivnosti samo da pobjegne od vremena. Podsjeća nas na ljubitelje ekstremnih sportova s time da Kopjar voli ekstreme u umjetnosti zbog čega ne čudi sve veća reputacija na Zagrebačkoj sceni. 

Galerija Kopjar uspješno niza godine odličnih programa i pruža mogućnost mnogim mladim afirmiranim i neafirmiranim umjetnicima da pokažu što mogu i znaju. Ali svakako uvijek rado otvara svoja vrata te ugošćuje i renomirana lica. Svake godine u galeriji izlaže najmanje 6 umjetnika različite karakterne, duhovne, tehničke, stilske, i tematske profilacije. Kroz galeriju je tako prošlo mnogo lica i ostavilo svoj trajni trag kojem možete posvjedočiti na stalnoj postavi galerije. To su naši mušketiri, vitezovi koji brane svoje teze i misli kako umjetnost treba izgledati. Svaki mušketir ima drugo viđenje. Među ostalim tu je Ivan Vitić – virtuoz apstrakcije i jarkih boja, Drempetić – respektabilni majstor Zagorskih sanjivih pejzaža u zoru i dvoraca koje magla obavija, zatim Josip Škerlj – izniman predstavnik „dubrovačke šarene škole“ kojeg je vinsko-crvena okarakterizirala za sva vremena, pa tu je Izet Đuzel sa svojih tisuću nijansi plave boje a njegova posljednja izložba o vodi ostavila nas je bez daha, onda Goran Nemarnik „Gus“ – u izričaju kroz nebrojene skulpture, instalacije i reljefe od bronce ili elektroničkog otpada je sve samo ne nemaran. Dalje:  Darija Majdak se igra Tetris-a u svojim radovima i to joj odlično ide, Mirna Sišul je Riječanka koja slika dječjim (čitaj. Neobuzdanim, neovisnim i slobodnim) potezom a otkriva nebrojene duboke misli, Bojan Dolenec – koji je svoje naoko „slabosti“ pretvorio u neiscrpan izvor inspiracije, pa tu je i Krešimir Nikšić kojeg je proslavila mrlja ali ne bilo kakva i svoju kategoriju dijeli s Lucijom Kondom Labaš, …mislim da smo dosta nabrojali a tek smo počeli s popisom. Galerija je postala neizostavna destinacija naših građana a sve više i turista jer obogaćuje kulturnu ponudu grada Zagreba. Došla je na popis svih turističkih vodiča kojima je stalo da turisti vide što više izvorne hrvatske kulture. Svakako je to veliki plus kada čovjek na jednom mjestu (tj. u dvije, za ovu referencu na sreću različite, galerije) može vidjeti suštinu hrvatske umjetničke scene, da li retrospektivno, suvremeno ili revolucionarno, kroz djela renomiranih domaćih vrlo aktivnih umjetnika. Velika je lepeza ponude te svatko može pronaći nešto za sebe, za svoj ukus ili svoj džep. Osim što obje galerije uspješno surađuju s umjetnicima unutar granica zemlje također su otvorene za međunarodnu suradnju sa susjednim zemljama te je bila širokogrudan domaćin mnogim inozemnim umjetnicima. I galerija Kopjar a i Harmica svakodnevno nadopunjuju svoju ponudu i rade na kvaliteti programa, te se trude kroz aktivan angažman, rad i nadogradnju biti uz bok sličnim institucijama nego i samom vremenu.